Predavanje o Augustu Šenoi i Česima na Danima Augusta Šenoe u Zagrebu

U sklopu Dana Augusta Šenoe, Hrvatsko-češko društvo je u Kući Šenoa 15. studenog 2017. priredilo predavanje na temu August Šenoa i Česi koje je održao predsjednik HČD-a Marijan Lipovac. Dani Augusta Šenoe manifestacija je koju u razdoblju od 14. studenog do 13. prosinca 2017. organizira udruga Svi naši Šenoe osnovana sa svrhom štovanja lika, djela i baštine hrvatskog književnika Augusta Šenoe i članova njegove obitelji koja korijene vuče iz Češke.

Sjedište udruge je u obiteljskoj kući u Mallinovoj ulici koja je pripadala Milanu Šenoi, najstarijem sinu Augusta Šenoe i njegovom sinu Zdenku, čija pokćerka Jasmina Reis je kao jedina nasljednica obitelji Šenoa pokrenula autorski projekt nazvan Kuća Šenoa. Projekt obuhvaća niz aktivnosti tijekom cijele godine povezanih s Augustom Šenoom i članovima obitelji, a posebno brigu za njihovu ostavštinu. Obiteljska zbirka Šenoa proglašena je pokretnim kulturnim dobrom rješenjem Ministarstva kulture, a Kuća Šenoa nepokretno je kulturno dobro i upisana u Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Mjesec dana koliko traju Dani Augusta Šenoe period je od njegova rođendana do dana njegove smrti. Na ovogodišnjoj manifestaciji u Kući Šenoa izloženi su originalni Šenoini rukopisi koji su se čuvali u njegovoj obitelji više od 130 godina, među kojima posebno mjesto zauzima rukopis posljednjeg Šenoinog romana Kletva kojeg nije uspio dovršiti. Prvi put je izloženo i pismo koje je Šenoi poslao njegov praški prijatelj Lovro Mahnič, naslovni lik pripovijetke Prijan Lovro.

Marijan Lipovac je u svom predavanju kazao da se za Šenou često može čuti da je bio Čeh, no pojasnio je da se zapravo radi o davnom češkom porijeklu njegove obitelji. Šenoa je sam proučio porijeklo svoje obitelji i prema njegovim spoznajama obitelj vuče porijeklo iz Čáslava u istočnoj Češkoj. Izvorni češki oblik prezimena glasi Šejnoha, a Milan Šenoa je zapisao da bi to na hrvatskom značilo Šepec ili Šepak. Prezime i danas postoji u Češkoj, gdje živi 291 Šejnoha i 287 žena s prezimenom Šejnohová. U Šenoinom obiteljskom stablu nepoznato je ime pretka koji je otišao iz Čáslava, zna se tek za djeda Johannesa Schöynohu rođenog 1769. u Budimu ili Beču. Živio je u Budimu i radio kao mlinar, a zatim kao pekar. Imao je 12 djece, a umro je 1838., iste godine kad se Šenoa rodio. Šenoin otac Alois rođen je u Budimu 1805. Prezime je promijenio u Schenoha, a zatim u Schönoa te se smatrao Nijemcem. Radio je kao slastičar na nadbiskupskom dvoru u Trnavi gdje je upoznao Aleksandra Alagovića. On ga je, nakon što je 1829. postao zagrebački biskup, poveo sa sobom te je radio kao „biskupski sladopek“ sve do 1848. kad postaje samostalni slastičar. Umro je 1878. Šenoina majka zvala se Theresa Rabacs, rođena u Trnavi 1813. u mađariziranoj slovačkoj obitelji, a umrla je 1847.

„Unatoč njemačkom duhu u obitelji, August Šenoa se potpuno srodio sa zagrebačkom i hrvatskom sredinom i nacionalno se osjećao kao Hrvat, kao i mnogi drugi hrvatski velikani, a s Češkom ga je više od porijekla povezivala činjenica da je studirao u Pragu te pridonosio uzajamnom povezivanju dviju književnosti, kultura i naroda“, rekao je Lipovac. Šenoa je u Pragu studirao pravo od 1859. do 1865., zahvaljujući potpori biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Brzo je svladao češki, učlanio se u mnoga društva i počeo pisati novinske članke za novine Osvěta, Zlatá Praha, Národní listy i Hlas, a bavio se i prevođenjem. Aktivan je bio i u Sokolu s kojim je odlazio na izlete po Češkoj, a družio se i s češkim književnicima Janom Nerudom, Karelom Sabinom, Karelom Erbenom, Juliusom Grégrom, kao i s pjesničkom skupinom Majevaca te je poznavao i vodećeg češkog političara i povjesničara Františeka Palackog. Neruda je utjecao na Šenoine feljtone, poput Zagrebulja koje je počeo pisati po povratku u Zagreb. Činjenica je i da se kroz Šenoino stvaralaštvo stalno privlači dvojnost svojstvena Majevcima – romantičnost u poeziji i sklonost realizmu u prozi, žanrovsko-stilska raznolikost, teme iz narodne povijesti i pučke predaje. Također, Šenoa se divio češkoj kulturi i nacionalnoj samosvijesti. U Pragu se družio i sa zemljacima i ostavio tople zapise o tome kako su se okupljali u kavanama, čitali novine, pjevali, posebno u pripovijetki Prijan Lovro koja se i događa u Pragu. Prag je za Šenou bio izvor istinskog pjesničkog nadahnuća, što je zabilježio na više mjesta. U Prijanu Lovri nalazimo neke od najljepših opisa Praga u hrvatskoj književnosti.

„Udaljenost od rodnog Zagreba pomogla je Šenoi da izgradi svoj odnos prema njemu i može se reći da je Šenoa upravo u Pragu zavolio Zagreb koji će kasnije imati središnje mjesto u njegovom opusu. U Pragu se Šenoa definitivno opredijelio za književnički poziv, stekao spisateljsko iskustvo i izbrusio svoj stil“, rekao je Lipovac. Šenoa je u Pragu postao dopisnik zagrebačkog Pozora za koji 1860. piše prvi članak U Zlatnom Pragu kojim je započeo seriju feljtona Praški listovi. Pisao je i za Slavonac, Leptir i Naše gore list, i to kazališne kritike, ali i pjesme. Važan dio Šenoina djelovanja u Pragu bilo je pisanje za češke novine. Tim svojim napisima promovirao je Hrvatsku i njenu kulturu u Češkoj, kao što je isto radio u korist Češke za hrvatske novine. Za Hlas je pisao o aktualnostima iz Hrvatske i imao je stalnu rubriku koja se zvala Ze Záhřebu. U ilustriranom časopisu Zlatá Praha ostavio je važne tekstove o novinstvu u Hrvatskoj, o Dubrovniku, o suvremenoj hrvatskoj književnosti te o hrvatskoj obali, tako da je Šenoa među prvima Česima otkrivao ljepote hrvatskog Jadrana. U „Zlatnom Pragu“, kako sam navodi, Šenoa je napisao i svoju jedinu komediju Ljubica.

Od 1866. do smrti 1881. Šenoa živi u Zagrebu, ali i u tom razdoblju nalazimo sporadične veze s Češkom. Šenoa je 1873. preveo libreto opere Prodana nevjesta koja je tada izvedena u Zagrebu, a svoje znanje češkog jezika stečeno u Pragu pokazao je na osnivačkoj skupštini Češke besede Zagreb 14. listopada 1874. kad je održao pozdravni govor na češkom. Kao urednik književnog časopisa Vienac objavljivao je i tekstove o češkoj kulturi i znanosti, kao i prijevode čeških pjesnika. Neka Šenoina djela izlazila su u češkim prijevodima još za njegova života: Zlatarovo zlato i Prosjak Luka 1880., Diogenes i Mladi gospodin 1881., Branka dvaput 1882., Ilijina oporuka 1884. i 1885. (prvo u Brnu pa u Pragu), Seljačka buna 1884., Turopoljski top i U akvariju 1889. Turopoljski top izdan je još 1895., 1912. i 1931., tako da je to djelo najčešće izdavano u Češkoj od svih Šenoinih djela. Seljačka buna izdana je još i 1953. i 1977., a 2007. je u antologiji hrvatskog pjesništva na češkom Koráb korálový objavljena Propast Venecije u prijevodu Dušana Karpatskog. Šenoinu smrt zabilježili su češki časopisi, uz podsjećanje na njegov boravak u Pragu, a Umělecka beseda kojoj je bio član održala je i Šenoinu večer njemu posvećenu.

Marijan Lipovac je najavio da će Hrvatsko-češko društvo inicirati postavljanje spomen-obilježja u Šenoinu čast na Karlovom trgu u Pragu gdje je stanovao kao student. Ulomke iz Šenoinih čeških tekstova pročitao je član Hrvatsko-češkog društva Zdeněk Pacola.

Marijan Lipovac

Snimili : Lidija Kacian i Antun Reis