Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj – deseta knjiga u izdanju Hrvatsko-češkog društva

Češka beseda Zagrebačke županije i Hrvatsko-češko društvo objavili su u prosincu 2018. knjigu Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj, autora Marijana Lipovca i Franje Vondračeka. Riječ je o desetoj knjizi objavljenoj u izdanju Hrvatsko-češkog društva i trećoj u manje od godinu dana.

U knjizi se na 250 stranica po prvi put cjelovito obrađuje oko stotinu osoba iz Hrvatske koje su živjele i djelovale u Češkoj, odnosno žive i djeluju i danas, a prikazani su i ostali tragovi hrvatske nazočnosti i identiteta diljem Češke, poput toponima s hrvatskim imenom, spomen-obilježja hrvatskim velikanima, građevina vezanih uz Hrvate te ulica i trgova s hrvatskim nazivima. Obrađena je i tema Bijelih Hrvata, kao i moravskih Hrvata.

Knjiga je predstavljena u Češkom domu u Zagrebu 28. siječnja 2019. O knjizi su govorili povjesničari prof. dr. Damir Agičić i dr. Zoran Grijak. Agičić je kazao da se najveći dio knjige odnosi se na Prag gdje su duže vrijeme živjeli i djelovali Faust Vrančić, Josip Filipović, Vlaho Bukovac, Božo Lovrić, Fridrih Rukavina i Zvonimir Rogoz, a Amelija Jurković bila je između dva svjetska rata prva dama Praga. Josip Juraj Strossmayer bio je izabran počasnim građaninom te je u Pragu dobio i svoj trg sa spomen-pločom. Svoje ulice imaju i Nikola Tesla i Stjepan Radić, a postoje i Hrvatska, Zagrebačka i Dubrovačka ulica. Uz Vlaha Bukovca koji je u Pragu djelovao kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, svoja spomen-obilježja u Pragu imaju i praški studenti Nikola Tesla, Vladimir Prelog, Stjepan Radić, Andrija Mohorovičić i August Šenoa. U knjizi su opširno prikazani i drugi istaknuti Hrvati koji su studirali u Pragu (Vatroslav Lisinski, Matija Mesić, Tadija Smičiklas, Vjenceslav Novak, Mirko Rački, Ivan Ribar, Božidar Adžija, Josip Andrić, Milovan Gavazzi, Ante Šercer, Antun Dobronić, Josip Slavenski, Krsto Odak, Frano Kršinić, Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Ljudevit Jonke, Zvonimir Bajsić, Predrag Jirsak…). Snažan hrvatski pečat u Pragu imaju samostan Emaus, sagrađen u 14. stoljeću za hrvatske glagoljaše, i Kuća koja pleše kojoj je suautor najznačajniji živući češki Hrvat arhitekt Vlado Milunić. Hrvatski tragovi nalaze se i u katedrali svetog Vida, samostanu Loreta i u pivnici U Fleků gdje je donesena odluka o osnutku Nogometnog kluba Hajduk. U knjizi se govori i o češkim Hrvatima danas, pa je predstavljeno desetak Hrvata koji su se afirmirali u Pragu, i nekoliko predstavnika moravskih Hrvata.

U knjizi su obrađeni i neki od hrvatskih velikana koji su u Pragu bili samo gosti, poput Marije Ružičke Strozzi, Ivana Meštrovića, Ive Vojnovića, Miroslava Krleže, Augusta Cesarca i Franje Tuđmana. Donose se i opisi Praga i Češke u djelima hrvatskih književnika.

Grijak je kazao da knjiga, iako je pisana pristupačnim stilom, ima elemenata znanstvenog djela jer je po svom analitičkom pristupu rezultat višegodišnjeg istraživanja hrvatsko-češkim veza dvojice autora. Po njegovim riječima, knjiga ukazuje na isprepletenost među najeminentnijim osobama hrvatske i češke politike, od velikaša do građanskih elita, koja je proizlazila iz pripadnosti Hrvata i Čeha zapadnom civilizacijskom i kulturnom krugu i zajedničkom državnom sklopu. Značajan dio knjige posvećen je i hrvatskim tragovima u južnoj Češkoj (spomen-ploča Nikoli Šubiću Zrinskom u Jindřichovom Hradecu gdje se vjenčao Evom iz Rožmberka), te u Brnu, Olomoucu i još nekim dijelovima Moravske, poput Napajedle gdje spomen-ploču na mjestu vjenčanja sa Sofijom von Stockau ima Josip Jelačić.

Marijan Lipovac je kazao da ova knjiga popunjava veliku prazninu u hrvatskoj publicistici i otvara teme koje bi se mogle obraditi u zasebnim publikacijama, kao što su Prag u hrvatskoj književnosti ili život hrvatskih studenata u Pragu. »S obzirom da se zadnjih godina Hrvati uz ostale zemlje iseljavaju i u Češku, broj čeških Hrvata će svakako rasti«, rekao je Lipovac.

Franjo Vondraček je kazao da se nakon 1989. i među Hrvatima i među Česima obnovila svijest o zajedničkoj pripadnosti srednjoj Europi, što je dodatan poticaj za istraživanje hrvatsko-čeških veza. Na promociji je govorio i predsjednik Županijske skupštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan, ujedno i autor predgovora knjige, koji je istaknuo da zbog zajedničke prošlosti Hrvati i Česi trebaju imati i zajedničku budućnost. »Ova knjiga potvrđuje već pomalo zaboravljenu tezu da se ulaskom u Europsku uniju Hrvatska ‘vratila kući’. Kada se paralelno čitaju radovi Lipovca i Vondračeka o hrvatskim Česima i o češkim Hrvatima, potpuno je jasno da nam je povijest u mnogočemu bila slična i zajednička. Iako začete u prošlosti, najbolje stranice suradnje Hrvata i Čeha još nisu ispisane. One ostaju na nama«, poručio je Mikuljan.

Predstavljanju knjige nazočan je bio i saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimir Bilek koji je čestitao Lipovcu i Vondračeku na tome što zajednički zapisuju sve što je vrijedno za hrvatski i češki narod i zajedničku povijest. »Vjerujem da će to biti značajno i za našu zajedničku budućnost. Mislim da ne moram posebno isticati koliko svaka pisana riječ znači za svaki narod. Pogotovo kad se radi o povijesti, ono što je zapisano ne može se izgubiti, a to je zajednička povijest Čeha i Hrvata, ali i zajednička budućnost naših dvaju naroda«, izjavio je Bilek.

Predstavljanje knjige moderirao je Juraj Bahnik, potpredsjednik Saveza Čeha i predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba, koji je kazao da se promocija održava u znaku broja deset, budući da se ove godine navršava deseta godišnjica osnutka Češke besede Zagrebačke županije, a radi se ujedno i o desetoj knjizi objavljenoj u izdanju Hrvatsko-češkog društva. U glazbenom dijelu programa nastupio je zbor Češke besede Zagrebačke županije pod ravnanjem Zlatka Farszkog.

Marijan Lipovac

Snimili: Zlatko Batelka i Slavica Šarović